Pitanje: Kako možemo unijeti dovoljno savršenstva u naše vlastite živote i u svijet kako bismo bili uistinu zadovoljni?

Šri Činmoj: Ako želimo da prihvatimo samo ograničeno, beznačajno savršenstvo koje primjećujemo u svijetu, onda nikad ne možemo biti zadovoljni. Glad za savršenstvom je kao bilo koja druga glad. Ako imate ogromnu glad, mala porcija hrane vas neće zadovoljiti. Mi smo gladni beskonačnog Mira, Svjetlosti i Blaženstva. Naše vanjsko biće neće biti zadovoljno kad primi samo trun Mira, Svjetlosti i Blaženstva. Biće zadovoljno samo kad ima Mir, Svjetlost i Blaženstvo u beskonačnoj mjeri.

Što više postignemo iznutra, tim će jasnija biti naša predstava o savršenstvu. Ako smo zadovoljni samo malom unutrašnjom vještinom, kao kod mistika i medijuma, reći ćemo da imamo savršenstvo u skladu sa našim zadovoljstvom. Ali savršenstvo koje zadovoljava njih ne bi trebalo i ne može da zadovolji glad nekoga ko plače za apsolutnom savršenstvom u svojoj prirodi i u zemaljskoj svijesti. Što više idemo, to više primamo i postajemo svjesniji mogućnosti celovitog savršenstva u našoj prirodi i oko nas.

Kompletno i potpuno savršenstvo će doći samo kad osjetimo da naše savršenstvo nije savršenstvo dok god ostatak čovječanstva ostane nesavršen. Ako sebe zovemo djecom Boga, onda su i ostali djeca Boga. Ako sa njima ne dijelimo to malo što imamo, otkud nam pravo da ih zovemo braćom? Možda još uvijek putuju par milja iza nas ili možda čvrsto spavaju. Ali oni moraju postići Cilj prije nego se savršeno Savršenstvo spusti na zemlju.

Svaki pojedinac mora donijeti odluku. Svaki tragalac mora otkriti unutar sebe tačku na kojoj se završava njegova potraga za Istinom i Svjetlom. Ako je spreman da nastavi, da korača, da zaroni unutra, i ako osjeća da ne postoji kraj njegovim postignućima, samo tada je spreman da ponudi poruku sveispunjavajućeg i sveprevazilazećeg Savršenstva. Ono što danas nazivate savršenstvom, možete sutra zvati potpunim nesavršenstvom. Savršenstvo djeteta je da vrišti, dere se i udara druge. Ali kad odraste, njegova ideja savršenstva možda bude suprotna. A kad stupi u duhovni život, onda će njegov osjećaj za savršenstvo biti nešto drugo. Ono će pokušati da pobijedi svoj strah, svoje sumnju, svoju ljubomoru i druge negativne sile. Ali kad ide duboko unutra nakon što je postigao ono što je želio za sebe, osjetiće da je samo njegovo ograničeno ja zadovoljno. Njegovo veće ja, a to je cijelo čovječanstvo, je daleko, daleko od savršenstva. Tako da će on pokušati da odstrani strah, sumnju, brige, zebnje i druge nebožanske sile iz čovječanstva.

Na našoj stazi mi osjećamo da savršenstvo mora biti potpuno i integralno. Znamo da imamo nasavršenosti u svojoj prirodi i u isto vrijeme imamo ograničeno savršenstvo. Ako nesavršenstvo trenutno naveliko cvjeta, moramo se suočiti s tim nesavršenostima i preobraziti ih u savršenstvo. Kroz našu svjesnu molitvu, meditaciju, koncentraciju i kontemplaciju, nesavršenosti iz prošlosti mogu biti usavršene i tama može biti preobražena u Svjetlo.

Savršenstvo tijela leži u svjesnoj budnosti vječno napredujuće dinamične Istine. Savršenstvo vitala leži u prihvatanju Istine u dinamičkom obliku. Savršenstvo uma leži u prihvatanju prostranog, beskonačnog, kao svog vlastitog. Savršenstvo srca leži u prihvatanju vapaja zemlje i Nebeskog Saosjećaja kao svog vlastitog.

Eto tako možemo vidjeti, osjetiti i ispoljiti savršenstvo i našem svakodnevnom životu. Tragalac za beskonačnom Istinom može ispoljiti savršenstvo u tijelu, vitalu, umu i srcu samo kroz svjesnu budnost i prihvatanje uvijek rastuće i uvijek preobražavajuće Stvarnosti.

Izvor: Šri Činmoj, “Čas za meditaciju”