Pitanje: Kako da budemo u duhu kao dijete?

Šri Činmoj: U vanjskom životu vidimo, kad djeda razgovara sa svojim unucima, ako je mudar, da on u stvari postane dijete. On zna da će samo ako se bude ponašao kao dijete moći pružiti djeci zadovoljstvo i da će tako od njih dobiti zadovoljstvo. Trebamo osjetiti da je Sam Bog Božansko Dijete koje se igra sa nama. Dijete je spremno da se igra dvadeset četiri sata dnevno. I mi treba da postanemo kao dijete da bismo se igrali sa Bogom.

Ako dječak od devetnaest godina nema sposobnost da primi nešto od svijeta ili da ponudi nešto svijetu, ako ostane izdvojen, ako ga nije briga za svijet i ako osjeća da ne treba ništa od svijeta, onda je on devedeset devet godina star u svom duhu. U drugu ruku, ako neko od devedeset devet godina želi da uči unutrašnji jezik, jezik božanske ljubavi, jezik božanskog mira, jezik unutrašnje mudrosti, jezik unutrašnjeg Svjetla, onda je on kao dijete u duhu. Ali ako samo želi informacije od svijeta, to mu uopšte neće duhovno pomoći, jer je ta vrsta informacija poslana iz uma i primljena umom. I ako neko živi u umu, nikad neće biti u stanju da se ponaša kao dijete. Ko se ne može ponašati kao dijete? Onaj ko se više brine za intelekt nego za srce. Onaj koji se više brine za vanjska dostignuća nego za unutrašnja. Onaj koji se više brine za društvenu okolinu nego za Boga u sebi.

Oslonite se na srce

Ako stvarno želiš da postaneš dijete, onda moraš osjetiti da postoji neko ko na tebe stalno misli. Moraš osjetiti da je tu neko ko ne samo da misli na tebe i meditira na tebe, već je i preuzeo odgovornost za tebe. Dijete uvijek osjeća da njegova majka ili otac brinu o njemu. Stalno osjeća da postoji zaštita, da postoji vođstvo, da postoji pomoć. Pa je normalno da osjeća sigurnost u svom životu. Dijete se potpuno može osloniti na svoje roditelje zbog svog dječijeg srca. Pošto je uvijek u srcu, osjeća da nema potrebe koju njegovi roditelji ne mogu ispuniti. Da živi u umu, odmah bi pomislilo: „O možda moj otac neće moći ovo uraditi. Možda moja majka neće biti tu da mi pomogne“. Onda bi postalo prestrašeno. Postalo bi sumnjičavo i zabrinuto. U duhovnom životu, bez obzira koliko ti je godina, neophodno je da osjećaš da postoji neko sa beskonačno više svjetla mudrosti ko stalno misli na tebe, s ljubavlju.

Učenik je uvijek dijete u prisustvu svoga učitelja bez obzira koliko je star ili iskusan. Uvijek moramo osjećati da učimo. U duhovnom životu učimo sve, svaki dan, svaki sat, svake minute, svake sekunde, od našeg oca, Boga. Ako neprestano imamo osjećaj da učimo u unutrašnjem svjetovima, nema kraja našem primanju i dostizanju Božje Božanstvenosti. Možemo postati u duhu kao dijete kad znamo da postoji nešto da se nauči i da je tu Bog koji će nas naučiti.

Izvor: Šri Činmoj, “Životna potraga i samootkrivanje”