Pitanje: Dok stremimo prema nevezanosti, kako se možemo osigurati protiv ravnodušnosti?

Šri Činmoj: Postoji velika razlika između nevezivanja i ravnodušnosti. Kad ste ravnodušni prema nečemu ili nekome, tada ste skoro, skoro neprijateljski prema njegovom napretku. Postoji neka vrsta unutrašnje zlobne nade da on neće proći na ispitu, uraditi pravu stvar, neće biti obožavan ili poštovan od bilo koga. Možete reći da ste ravnodušni da biste uvjerili svoj vlastiti um. Ali primjetićete da kad bi on napredovao, ili ako jeste napredovao, to vas probode. A ako ne uspije, dobijete ogromno zlobno zadovoljstvo. Takva je ravnodušnost. U tajnosti posmatra i strašno se raduje kad primjeti grešku i strašno pati od ljubomore kad primjeti uspjeh. Kažemo da smo ravnodušni, ali ako neko postane veliki, naša ljubomora nas ubija, a ako propadne, plešemo od radosti.

Ali nevezanost je duhovna osobina. Kad smo nevezani, naše fizičko je nevezano, naš um je nevezan, naš vital je nevezan i tako dalje. Ta stvar u meni koja želi da veže tebe i ta stvar u tebi koja želi da veže mene upozoravaju jedna drugu: „Ja nisam prava osoba da sputavam tebe i ti nisi prava osoba da sputavaš mene. Postoji neko drugi, Božansko, Svevišnji, koji je jedini. On je Taj koji ima beskonačno Svjetlo, Mir i Blaženstvo, pa trči prema Njemu kao što i ja trčim prema Njemu. Treba da ti pomognem svojim unutrašnjim kapacitetom, koji je u mojoj molitvi, meditaciji i koncentraciji. Ali ako te zgrabim i držim te svojim vitalnim, fizičkim ili mentalnim željama, to nije nikakva pomoć. Umjesto toga daj da ti ponudim svoju molitvu, meditaciju i koncentraciju i te stvari i ti ponudi meni. Na ovaj način ćemo ojačati jedno drugo“.

U nevezanosti dvije osobe zajedno rastu kroz svjetlo svojih duša. Osobine njihovih duša prave most po kojem mogu otići do zajedničkog cilja. Most nije cilj, ali oboje upotrebljavaju most. Oni kažu: „Hajde da zajedno hodamo stazom koja vodi do zajedničkog odredišta“. Pa kad smo nevezani, stalno činimo sve da osjetimo da ljudsko u nekome ili ljudsko u nama nije cilj, već da oboje imamo zajednički cilj koji zajedno moramo doseći težnjom svojih srca i svjetlom svojih duša. Nevezanost imamo kad radije upotrebljavamo svoje unutrašnje svjetlo i unutrašnju stvarnost nego svoju fizičku stvarnost.

Izvor: Šri Činmoj, “Životna potraga i samootkrovenje”