Ako težimo redovno, duševno i iskreno, onda autodestruktivne misli neće napadati naš um, a autodestruktivna djela neće grliti naš život. Trebalo bi da idemo pozitivnim putem težnje koji nas nosi visoko, više, najviše. Što se više uspinjemo, to ćemo više plamenova težnje vidjeti u svom mračnom životu, a naše mračne, destruktivne misli biće prosvjetljene.

Neka soba može biti u mraku danima, mjesecima i godinama, ali čim pritisnemo prekidač za svjetlo, soba postaje potpuno osvjetljena. Onda nam je lako da raspremimo i očistimo sobu. Slično tome, ako ne težimo, ako se ne molimo i ne meditiramo, soba našeg uma ostaje u tami. Ali čim počnemo da težimo, čim upalimo svjetlo pomoću našeg unutrašnjeg vapaja, postaje nam lako da potpuno preobrazimo svoj život.

Izvor: Šri Činmoj, “Putovanje duše mog života”