Na nesreću, umjesto da se molimo za unutrašnje bogatstvo, a to je prosvjetljenje, mi se molimo za materijalni napredak. Ali, ako ne budemo napredovali iznutra, ako ne budemo posjedovali mir, ljubav i svjetlost, čak i ako na spoljašnjem planu budemo napredovali, nećemo imati unutrašnju radost i sigurnost, jer ćemo u unutrašnjem životu biti siromašni. Slično tome, ako se molimo Bogu za spoljašnju moć, možemo je dobiti, ali što je više dobijamo, postajemo sve nesigurniji.

Spoljašnji uspjeh je kao gusta džungla. Nama je možda ona dragocjena, ali je ona puna tigrova. U njoj ne možemo naći sigurnost. Unutrašnji napredak je kao bašta sa mnogo lijepih i mirišljavih cvjetova. Ako živimo u bašti svog srca i osjećamo jedinstvo sa Bogom i Božijom Samilošću, onda ćemo, prirodno, biti sigurni. Sigurnost se nalazi samo u našoj vjeri u Boga i u našem uvjerenju da smo Božiji i da je Bog naš.

Izvor: Šri Činmoj, “Božanski heroj”