Pitanje: Zašto bi duhovni ljudi prihvatali život koji je oko njih?

Šri Činmoj: Ako kažeš da će oni koji odu u Himalajske pećine i odbace zajednicu imati manje poteškoća u ostvarivanju Boga, možda se složim s tobom. Ali ako ne prihvate čovječanstvo, šta na kraju dobijaju? Ako volim Boga, svog Oca, i ako vidim da mu moja braća i sestre ne mogu pristupiti, i ako sam stvarno dobra osoba, šta ću uraditi? Ponudiću svoje svjetlo i postignuće svoj braći i sestrama. Ja sam stekao ostvarenje od svog Oca, pa ako ja ne dajem svojoj braći i sestrama, zar to nije onda sramno od mene?

Možda ćeš reći da su druge staze lakše od moje jer tragalac pobjegne od svijeta. Ali u običnom svijetu samo krivac pokušava da pobjegne. Neki duhovni Učitelji žele da pobjegnu iako nisu lopovi. Njima je muka od svijeta i muka im je od nezahvalnosti svijeta. Stalno pokušavaju pomoći čovječanstvu, ali čovječanstvo ih ignoriše. Ne razumije ih, kritikuje ih, uznemirava ih. Njima se zgadi i osjete da se treba pobjeći od svijeta. Opet, postoje neki koji su bili pravi heroji. Oni kažu: “Nek nas čovječanstvo vrijeđa, ogovara, mi ćemo ipak davati čovječanstvu to što imamo da ponudimo”.

Staza prihvatanja

Naša staza je staza prihvatanja. Ako nešto ne prihvatimo, kako da to preobrazimo? Ako grnčar ne dotakne glinu, kako će oblikovati i izvajati lonac? Ako je krajnji cilj da se napravi lonac ili krčag, on mora dotaknuti glinu. Duhovni Učitelj ulazi u neznanje tragalaca a da oni toga i nisu svijesni i u njih ubacuje svjetlo. Onda oblikuje, vaja i daje snagu njihovim unutrašnjim bićima. Naša staza je bez sumnje herojska staza. Oni koji slijede našu stazu igraju ulogu božanskih ratnika. Božanski ratnici su oni koji se bore protiv sumnje, brige, straha, prepreka, ograničenja, nesavršenosti, okova i smrti. Naša staza je staza hrabrih.

U isto vrijeme, rezultat koji neko dobije slijedeći našu stazu dolazi u beskonačnoj količini, jer je naša staza prihvatila čovječanstvo. Ako imaš veliki komad zemlje i ako imaš sposobnost da je obrađuješ, onda moraš imati veliku urodu ostvarenja u čovječanstvu. Ali ako je tvoj komad zemlje malen, šta ćeš onda dobiti? Naša staza je teška, jer je prihvatila vanjski život.

Ako ne voliš Boga, sve je teško. Ali ništa nije stvarno teško kad imaš istinsku ljubav prema Bogu. Ako stvarno voliš Boga, naša staza uopšte ne izgleda teško, izgleda vrlo sigurno, obezbjeđeno, lako.

Naša staza je staza prihvatanja. Mi prihvatamo našu braću i sestre kakvi jesu, a onda i dajemo šta imamo i šta jesmo. Tek tada je Bog zadovoljan nama i biće uvijek zadovoljan nama jer smo svjesno učinili svoj život životom sebedavanja. Ovo je najlakša staza za iskrene, najviše ispunjavajuća staza za one koji su potpuno posvećeni i najbolja staza za one hrabre duše koje žele da hodaju, marširaju i trče putem Vječnosti.

Izvor: Šri Činmoj, “Talasi plamenova”, deo 6